Stručnjaci Hrvatskog instituta za oceanografiju i ribarstvo podijelili su na svom Facebook profilu znanstveni rad objavljen u međunarodnom časopisu Journal of Marine Science and Engineering, na kojem je surađivalo više od 20 znanstvenika iz cijelog svijeta, od SAD-a, Austrije, Grčke, Novog Zelanda i Japana do Splita i Kotora. Tim radom trebala bi biti okončana polemika je li morski pas ulovljen kod Rogoznice u rujnu 2023. doista bio mladi primjerak velike bijele psine.
Identifikaciju morskog psa otežala je činjenica da su ga ribari samo fotografirali, a potom prodali restoranu, što je tada oštro osudio morski biolog Peter Kružić, napomenuvši da je riječ o zaštićenoj vrsti koju je nužno proslijediti Institutu za oceanografiju i ribarstvo. Prof. dr. sc. Alen Soldo sa Sveučilišnog odjela za studije mora u Splitu, ujedno supredsjednik IUCN Shark Specialist Group za Mediteran, ranije je objavio rad u kojem tvrdi da nije riječ o mladuncu velike bijele psine.
Iz Instituta za oceanografiju objavili su link na novi rad koji osporava Soldine teze i potvrđuje njihovu prvu identifikaciju, naglašavajući da su kritički i argumentirani komentari važan dio znanstvenog diskursa te da su zajedno s međunarodnim timom detaljno analizirali dostupne podatke. Morski pas bio je dug oko 120 do 130 centimetara, a znanstvenici navode da su ponovno analizirali primjerak koristeći sva vidljiva vanjska i zubna obilježja te pokazali da odgovara velikoj bijeloj psini.
Najveći dio Soldine argumentacije odnosio se na oblik zuba, posebno na odsutnost takozvanih bočnih zubnih vrhova, no autori odgovaraju da su upravo ta obilježja izrazito promjenjiva tijekom razvoja mladih jedinki. Dodaju kako su kod mladih velikih bijelih psina zubi poznati po znatnim promjenama tijekom rasta te da se izraženost pojedinih struktura može razlikovati čak i između susjednih zuba iste životinje, zbog čega dentalne karakteristike same po sebi ne mogu poništiti ostale dokaze.
Autori posebnu pažnju posvećuju vanjskim obilježjima vidljivima na fotografijama: analiza pokazuje da uzorak pigmentacije prsnih peraja odgovara velikoj bijeloj psini, a ne atlantskoj psini, te da na leđnoj peraji nedostaje bijeli vrh karakterističan za druge vrste. Zaključuju da preostala vanjska obilježja zajedno podupiru identifikaciju primjerka kao Carcharodon carcharias.
Velika bijela psina smatra se jednom od najugroženijih morskih vrsta u Sredozemlju, a potvrđeni nalazi iznimno su rijetki, zbog čega svaka vjerodostojna pojava mladunčeta može pružiti dragocjene informacije o mogućim područjima razmnožavanja i odrastanja vrste. Autori upozoravaju da neopravdano odbacivanje dobro dokumentiranih nalaza bez rigorozne analize može ugroziti procjene važne za zaštitu prirode, a naglašavaju da bi buduća istraživanja, kada je to moguće, trebala uključivati i genetske analize radi dodatne potvrde.
