Općinski građanski sud u Zagrebu donio je prvu presudu u skladu s nedavno objavljenom odlukom Vrhovnog suda u slučaju franak, kojom su potrošačici s konvertiranim kreditom dosuđene zatezne kamate, dok sve troškove postupka snosi tužena banka. Sutkinja Ela Mišura Stopfer dosudila je potrošačici s konvertiranim kreditom zatezne kamate u iznosu od 3459 eura koje su dospjele do dana konverzije, te uz to i daljnje zatezne kamate na taj uglavničeni iznos od dana podizanja tužbe do dana isplate, što je u skladu s odlukom proširenog vijeća Vrhovnog suda. Uz to, sutkinja je dosudila i puni iznos troška koji tužiteljici mora platiti tužena Zagrebačka banka u iznosu od 3025 eura.

Tužiteljicu je zastupao odvjetnik Krešimir Tušilović, čiji je pravilno postavljeni tužbeni zahtjev omogućio da ostvari pravo na naplatu punog iznosa sudskih troškova. Odvjetnik je u tužbi tvrdio da su ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli CHF, što je presudom prihvaćeno, dok isplata svih preplaćenih iznosa kamata i tečaja uz pripadajuće zatezne kamate presudom nije prihvaćena. Podredno, kao eventualno kumulirani tužbeni zahtjev, zatražena je isplata zateznih kamata dospjelih na preplaćene iznose do dana konverzije uz naplatu zateznih kamata na taj uglavničeni iznos od dana podizanja tužbe, što je presudom prihvaćeno.

Udruga Franak precizira kako je sutkinja dosudila puni trošak u skladu s ujednačenim pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda, kojim je utvrđeno da tužitelj koji dobije eventualno kumulirani tužbeni zahtjev ima pravo na naplatu sudskih troškova nastalih da bi se tužba usvojila. U udruzi naglašavaju da bi sud i u slučaju da se ne radi o eventualno kumuliranom zahtjevu morao dosuditi pravo na puni trošak, i to zbog odluke Suda EU kojom je utvrđeno da potrošač kojemu sud prizna ništetnost ugovornih odredaba ne smije snositi nikakve postupovne troškove bez obzira na visinu prihvaćenog zahtjeva za obeštećenje.

Radilo se o kreditu u iznosu od 78.000 švicarskih franaka, odnosno 47.000 eura, te bi puno obeštećenje zajedno sa zateznim kamatama iznosilo oko 20.000 eura. No, zbog priznavanja samo zakonskih zateznih kamata, tužiteljica će ukupno dobiti oko 4500 eura zajedno sa zateznim kamatama te pravo na sudske troškove od oko 3000 eura. Tužiteljica ovom tužbom i presudom i dalje ima pravo zahtijevati puno obeštećenje pred nadležnim županijskim sudom i Vrhovnim sudom, nakon čega joj se otvara mogućnost za ustavnu tužbu. Tužiteljica je, zasad nepravomoćno, dobila oko 20 posto od ukupnog obeštećenja te će dobiti ostatak ako Ustavni sud ukine odluku Vrhovnog suda i sve druge odluke donesene na temelju odluke proširenog vijeća.

Udruga Franak poziva odvjetnike koji to nisu učinili da urede tužbene zahtjeve na način kako je to učinio odvjetnik Tušilović, kako bi omogućili tužiteljima usvajanje punog sudskog troška uz mogućnost nastavka sudske bitke na višim sudovima i Ustavnom sudu. Udruga je priopćila da vjeruje kako će Ustavni sud ukinuti sve arbitrarne i diskriminacijske odluke kojima se umjesto punog obeštećenja dosuđuju samo zatezne kamate potrošačima s konvertiranim kreditima, navodeći da takve odluke ne mogu opstati ni na temelju hrvatskog prava, ni prava EU, ni Ustava, ni Konvencije za ljudska prava.

Vrhovni sud objavio je 18. lipnja da je strankama otpremio pravomoćnu odluku i rješenje u predmetu kolokvijalno nazvanom konvertirani CHF krediti, prema kojoj korisnici kredita u švicarskim francima koji su prihvatili konverziju kredita u euro nemaju pravo tražiti povrat preplaćenih iznosa. Najviši sud pojasnio je da korisnici kredita nemaju pravo na povrat glavnice preplata iz ništetnih odredbi, ali im se priznaje pravo na zatezne kamate na te preplaćene iznose do dana konverzije, za razdoblje od sklapanja ugovora do prestanka obveze konverzijom, odnosno do 30. rujna 2015. godine.